|
|
| |
 |
| |
|
 |
| 1. Zadužbina
Mihajlo I Pupin |
|
|
| Zadužbina Mihajla
Pupina u Idvoru obuhvata:
- Kuću Mihajla Pupina
- Muzej
- Narodni dom Mihajla Pupina
Mihajlo Pupin rođen je 9. oktobra
1854. godine u banatskom selu Idvoru,
koje se u to doba nalazilo u okviru
Habsburške monarhije.
Osnovnu školu završio
je u rodnom mestu.
Nakon boravka na Višoj školi
u Pančevu, školovanje je
nastavio u Pragu, ali je bio primoran
da ga prekine zbog očeve smrti i
nedostatka novca. Život je nastavio
u Americi, u koju je otišao
1874. godine. Nakon pet godina uspeo
je da se upiše na Univerzitet
Kolumbija, koji je završio
roku kao student generacije. Postdiplomske
studije je nastavio na Kembridžu,
a doktorat iz eksperimentalne fizike
odbranio je 1889. godine na berlinskom
Univerzitetu Fridrih Vilhelm. Nakon
toga je sledećih četrdeset godina
radio kao redovni profesor fizike
na Univerzitetu Kolumbija.
Tokom svog višedecenijskog
naučnog rada, pored ostalih otkrića,
dao je i ogroman doprinos razvoju
savremene telefonije. Jedan od njegovih
najznačajnijih izuma odnosi se na
poboljšanje prenosa telefonskog
razgovora na velike daljine, takozvanu
Pupinizaciju.
Osim bavljenja naukom, Pupin je
tokom života u Americi bio i izuzetno
društveno-politicki angažovan,
naročito za vreme Prvog svetskog
rata. Zahvaljujući njegovom učešću
na Mirovnoj konferenciji u Parizu
1919. godine i direktnom posredovanju
u razgovorima između američke i
jugoslovenske delegačije, Kraljevini
SHS pripali su delovi Dalmacije,
zapadne Slovenije, delovi Slavonije,
Baranje i Banata.
Mihajlo Pupin umro je 12. marta
1935. godine. Sahranjen je na groblju
Vudloun u severnom delu Njujorka,
uz prisustvo predstavnika jugoslovenske
i američke delegacije.
Rodna kuća Mihajla Pupina u Idvoru
obnovljena je i rekonstruisana 2004.
godine povodom obeležavanja 150
godina od njegovog rođenja. Stara
zgrada osnovne škole u Idvoru
koju je Pupin pohađao, danas predstavlja
muzej u kojem su izloženi njegovi
najznačajniji naučni pronalasci.
Godinu dana nakon njegove smrti
u Idvoru je sagrađen Narodni dom
koji nosi ime ovog slavnog naučnika.
Kontakt:
tel: 013 676 335
kontakt osoba: Kapunac Steva
|
|
na vrh
| 2.
Etnografski muzej u Debeljači |
|
|
Etnografski muzej
u Debeljači nalazi se u objektu podignutom
1907. godine – zgradi bivše
banke.
U četiri muzejske sobe danas se nalazi
zbirka koju čine preko 1000 konzerviranih
eksponata, zanatlijskih i drugih alata,
delova nameštaja, kao i predmeti
iz svakodnevnog života meštana.
Ova zbirka nastala je zahvaljujući
požrtvovanosti i zalaganju gospode
Secenji Jolan, nastavnice likovnog
vaspitanja koja je 1977. godine otvaranjem
muzeja počela njihovo sakupljanje
uz pomoć meštana sela.
Određeni delovi prostorija muzeja
rezervisani su za pojedine segmente
života i rada stanovnika Debeljače.
Jedan od njih posvećen je i čuvenom
debeljačkom vašaru. Najznačajniji
delo muzejske kolekcije je deo inventara
preko 100 godina stare debeljačke
apoteke.
|

Detalj iz muzeja
|

Detalj iz muzeja
|
|
na vrh
| 3.
Etno kuća u Padini |
|
|
To je nekadasnja
kuća gde je stanovao crkvenjak.
Prosle godine (2006), u čast
200 godina naselja Padina,
grupa građana zajedno sa Udruženjem
žena, koje su bile inicijatori,
su renovirali kuću, opremili
je starim stvarima (koje su
skupile po selu) željeći da
pokažu kako su živeli preci
današnjih Padinčana.
To je slovačka nacionalna
kuća, koja prikazuje život
Slovaka u Padini u 19. veku.
Za najavljene grupe turista
moguće je organizovati tradicionalni
slovacki doručak u kući. Kuća
nije samo izložbeni prostor,
već se koristi za sastanke
Udruzenja žena, a zimi i za
neke manje proslave.
U prvoj sobi, odnosno u predsoblju,
se nalaze stare fotografije,
koje prikazuju istoriju Padine,
dok sobe prema ulici su uređene
kao dnevna i spavaća soba.
Kuhinja se koristi, za
kuvanje i pecenje (pece se
hleb i krompir u paorskoj
peći). Turistima se služi
i vino.
U dvorištu kuće se planira
da se postave stare poljoprivredne
mašine, za sada ima samo jedna
stara kočija. Kuća se nalazi
iza crkve.
|
|
na vrh
|
| 4.
Etno kuća u Uzdinu - " Rumunska
kuca" |

Etno kuća |

Predmeti iz nekadašnjih domaćinstava |

Rumunska narodna nošnja |

Detalj iz etno kuće |
|
| " Rumunska
kuća" u Uzdinu osnovana je
21. maja 2005. godine posredstvom
rumunskog konzula u Beogradu Radua
Baženarua. Ova kuca predstavlja
prvi nacionalni objekat te vrste
van granica Rumunije. U isto vreme
postala je i pravi rumunski kulturni
centar u kojem se organizuju manifestacije
iz duhovnog kalendara Rumuna sa
ovih prostora.
U kući se nalazi više prostorija,
od koji svaka predstavlja zasebnu
tematsku celinu. Tu su: biblioteka
" Petru Mezin" sa fondom
od preko 4000 knjiga, galerija "
Torna, Torna Fratre" , terasa
pesnika " Targovistea"
, soba-muzej " Sport u Uzdinu
kroz vekove" , bogata kolekcija
starih predmeta za domaćinstvo,
kolekcija narodnih nošnji, kao i
tradicionalna soba u uzdinskom stilu.
"Rumunska kuća" predstavlja
poklon literarno-umetničkom društvu
" Tibiscus" iz Uzdina.
Nju su u kulturne svrhe i kao znak
sećanja na svoga oca dr Petrua Dimceu,
poklonila braća dr Dorel Dimcea,
lekar specijalista iz Nikozije,
i Dan Dimcea, naučni istraživač
koncarna IBM u Parizu.
Izložbeni eksponati u ovoj kući
su velike muzejske, ali i duhovne
vrednosti. U " Rumunskoj kući"
se organizuju različite kulturne
manifestacije:
- Konkurs recitatora " Blagovesti"
- Medunarodni simpozijum "
Ugledni ljudi Banata"
- Kreativni literarni festival banatskog
govora " Todor Krecu Toša"
- "Petru Dimcea"
- Literarni kolokvijum " Trebalo
bi da nose jedno ime"
- " Svetlosne palube"
- Targoviste, Uzdin
- Međunarodni festival poezije "
Putevi klasja"
- Susreti pisaca banatskog govora
Veliki broj ljudi pomogao je u uredenju
ovog kulturnog sastajališta, kako
dobrovoljnim radom, tako i donacijama,
ili na drugi način, što meštani
Uzdina izuzetno cene i poštuju.
|

Predmeti iz nekadašnjih
domaćinstava
|

Biblioteka
|
|
na vrh |
|
|